Potonulo ; Duboko crvena

Jeroen Brouwers je debitirao zbirkom kratkih priča Nož na grlu. Afirmirao se novelom Bez bubnjeva i truba 1973. godine, temama koje će pratiti cijeli njegov književni opus: smrt, ljubav, gubitak i prošlost. Objavio je veliki broj romana, pripovijedaka i eseja, za koje je dobio vrlo prestižne nagrade (Ferdinand Bordewijk Prijs 1989, Constantijn Huygens-prijs 1993, Prix Femina 1995, Prijs der Nederlandse Letteren 2007, koju je odbio smatrajući da je iznos povezan s nagradom uvredljivo nizak). Knjige su mu prevedene na dvadesetak jezika.

Brouwersov opus nosi snažne autobiografske crte, a posebno njegovi romani Potonulo (1979) i Duboka crvena (1981) u kojima iz perspektive sasvim malog dječaka opisuje život u Indoneziji prije i na početku japanske okupacije (Potonulo), te život u logoru (Duboka crvena). Pri tome činjenice, prikazane u vidu sjećanja, uzmiču pred osjećajem koji izazivaju u dječaku – glavnom protagonistu koji govori u prvom licu, te osjećajem koji odrastao muškarac – nekadašnji dječak koji je sve to doživio – još uvijek gaji. Najvažniji osjećaj jest osjećaj gubitka: gubitka prekrasnog svijeta ranog djetinjstva koji je nepovratno nestao – to je značenje naziva romana Potonulo – kao i gubitka ljubavi prema majci dok je gledao kako su je japanski stražari gotovo na smrt pretukli, u romanu Duboka crvena: “Moja majka je bila najljepša majka, u tom trenutku sam je prestao voljeti.”