Dobar sin

Dobar sin, roman o Brucknerovom porijeklu, uzbudljiva je i intimna ispovijest – Brucknerov „pupoljak“. Kako je u sjeni nasilnog oca, antisemite i simpatizera nacista, autor Napasti nedužnosti i Trajne euforije izrastao u filozofa za koga se dugo vjerovalo da je jevrejskog porijekla? Da li je oca uopšte moguće voljeti ako je mediokritet, nasilan i nepodnošljiv?

Ovo je priča o bolešljivom djetetu rođenom neposredno nakon rata, koga roditelji odmah po rođenju šalju u jedno austrijsko selo – da izliječi pluća. Vani pada snijeg, a dječak pjeva hvalospjeve Bogu i brblja na njemačkom dijalektu. Majka s ljubavlju promatra kako njen anđelak svake noći moli Boga: a on moli želeći očevu smrt. „Nema ništa teže nego biti otac: ako je junak, zgazit će potomka svojom veličinom, ako je gad, zgazit će ga svojom gadošću, ako je tek prosječan, uništit će ga svojim mediokritetstvom.“ U ovom slučaju otac je nasilan i izopačen, čovjek koji tuče i ponižava svoju suprugu, opsesivni antisemita i rasista čiji će sin uraditi sve što može da bi postao njegova suprotnost. „Ja sam njegov poraz“, kaže autor.

Sin uskoro postaje Jankélévitchev i Barthesov student, te najbolji prijatelj Alaina Finkielkrauta. Okružen “jevrejskim intelektualcima” s kojima se identifikuje iako sam nije jevrejskog porijekla, zaljubljuje se u ženu iz vrlo uticajne porodice, postaje voljen otac i cijenjen pisac.

Od snijega na prvim stranicama do prljavštine u kojoj će njegov otac skončati, od brutalnosti njegovih riječi do bijesa obojenog autorovom ljubavlju, zatičemo piščev teatar okrutnosti, utjelovljen i objašnjen glavnim glumcem koji je otužni nacista, fanatični ekolog, gnjevni bauk, opak i škrt suprug, a kome Pascal, uprkos svemu, zauvijek ostaje dobar sin. Jer iza prezira i bijesa, ova priča krije polupriznanje nemoguće ljubavi, grobnicu terora i oprosta.