Kruh naš

Priče o kruhu, hljepčićima, kiflama, žemljama, paninima… iz pera jednog od vodećih hrvatskih intelektualaca današnjice

Slijedeći svoj specifičan stil iz Mediteranskog brevijara, Predrag Matvejević u svojoj najnovijoj knjizi, Kruh naš, nastupa eruditski i akribično, objektivistički superiorno i subjektivistički tanahno, reklo bi se kao da znalački peče ne samo hljeb nego i brojne hljepčiće, žemlje, kifle i panine. Šest tisuća godina povijesti Matvejević ne prepričava kronološki, već prati događaje, običaje, istražuje etimološko porijeklo i etnološke fenomene, a sve kombinira s osobnim iskustvom i toplim intimističkim reminiscencijama. Knjiga Kruh naš nije samo put kroz vrijeme nego je i put kroz civilizacije.

U nas je veoma malo sličnih knjiga, radova koji sveobuhvatno obrađuju svoju temu, a pandani mogu biti samo rijetki primjeri kao što je Nikola Visković sa svojom knjigom o stablima ili Viktor Žmegač s knjigom o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Knjige kao što je Matvejevićeva oplemenjuju nacionalnu kulturu i zauvijek ostaju kao kapitalna kulturološka djela. Matvejevićev pristup na ravnopravnu razinu postavlja potpuno raznorodne pojave jer sve što je u vezi s kruhom jednako je relevantno – i podjela kršćana oko toga hoće li u hostiju stavljati kvas i teške i bolne romske uzrečice o hljebu (u njih često istodobno i gladi). Nije li, uostalom, najčešća molitva, ponekad i vapaj – Kruh naš svagdanji daj nam danas“ – jer riječi glib“ (kao blato, ali i zemlja), globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istog su porijekla.

Kruh naš svagdanji i vječni, svjetovni i sveti, predmet je nove knjige Predraga Matvejevića. Ona je naviještena već u njegovu Mediteranskom brevijaru, prevedenu na više od dvadeset jezika, i Drugoj Veneciji, u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno mletačkom kruhu (ta je knjiga dobila evropsku nagradu Strega u Rimu). Prošlost i povijest, mit i vjera, osobnost i društvenost obilježeni su kruhom, njegovom prisutnošću ili nedostatkom. Različiti pristupi suočavaju nas u ovoj knjizi s temama antropološkim (kruh i tijelo), teološkim (kruh i vjera), socijalnim (kruh i glad), filološkim (sjeme i podrijetlo), likovnim (slika i priviđenje). Dugotrajno autorovo istraživanje i zaokupljenost kruhom, povezano s plovidbama Mediteranom i putovanjima po svijetu, s osobnim iskustvima i opsežnom bibliografijom, tražilo je odgovarajuću formu eseja i putopisa, kakva se očitovala u nekim od prethodnih Matvejevićevih radova.