Anđeo nestajanja

Uoči Drugog svetskog rata, u jednu zagrebačku dvokatnicu, koju je podigao jevrejski veletrgovac u Ilici kako bi je iznajmljivao, dolazi da stanuje mlada, lepa i veoma bistra devojka, Anđa Berilo. Bila je bez porekla i statusa, služila je kod gospode. U teškim ratnim vremenima ona će saznati kakav je ko od njenih suseda i poslodavaca – jedni će završiti u logoru, drugi će se pridružiti ustašama, treći će otići na lečenje u sanatorijum.

Anđa će se zaljubiti u mladog komunistu i prigrliti ideale ravnopravnosti i slobode. Njen skromni sobičak postaće utočište jednom posebno važnom ilegalcu i poratnom državniku. Međutim, mladić koga je zavolela, nakon hapšenja će stradati na Trgu N., a ona će morati da pobegne u partizane. Kada se vratila u oslobođeni Zagreb, ne prihvata privilegije. Pravedna i nepotkupljiva postaje sumnjiva svojim drugovima koji je odvode na Goli otok. Nanesenu nepravdu Anđa Berilo želi da ispravi, ali novo vreme će dotući i nju i kuću u kojoj je živela.

Anđeo nestajanja Slobodana Šnajdera veličanstveni je povesni ep i autorova posveta Zagrebu i njegovim tihim herojima. Sudbina glavne junakinje Anđe Berilo, sudbina je jednoga naroda i grada, priča o onima koji veruju u ideale čak kada se u njih nepovratno razočaraju.

Slobodan Šnajder (Zagreb, 8. jul 1948) je istaknuti, međunarodno izvođeni i objavljivan hrvatski dramski pisac, prozaista, teoretičar i publicista. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i urednik teatrološkog časopisa Prolog, te urednik edicije izdavačke kuće Cekade (Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb). Novele, eseje i pozorišne komade objavljuje od 1966. godine. Od januara do juna 1993. bio je kolumnista dnevnika Glas Slavonije (Početnica za melankolike), a od 1994. do 2013. riječkog Novog lista (Opasne veze). Izbor političkih kolumni koje je pisao u riječkom Novom listu od 1994. do 1999. objavio je u knjizi Kardinalna greška, a od 1999. do sredine 2004. u knjizi Umrijeti pod zvijezdom. Kolumne, kao i drame, imaju svojih poštovaoca i oponenata. Od 2001. do 2004. bio je ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih. Čest je saradnik 3. programa Hrvatskoga radija. Svoj prvi roman Morendo objavio je 2012. U januaru 2010. za crnu komediju Enciklopedija izgubljenog vremena dobio je priznanje za najbolji dramski tekst inspirisan djelom i životom Danila Kiša, na osnovu takmičenja Kraljevskog pozorišta Zetski dom sa Cetinja, objavljenog na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije. Dobitnik je Gaveline nagrada za dramu (SFRJ) i trostruki Držićeve nagrade (RH). Dobio je počasni doktorat Univerziteta za audiovizuelne umjetnosti ESRA sa sjedištem u Skoplju 2011. godine. Dobio je 2016. regionalnu nagradu „Meša Selimović” (Tuzla) za roman Doba mjedi.