Otoci

Prekratak život Milana Milišića (1941–1991) bio je ispunjen delima svih žanrova, objavljenih jednako za života i posle smrti. Trideset godina od autorovog odlaska, pred ovdašnjim čitaocima je knjiga putopisa Otoci.

Kao što je Milišićeva sveukupna stvaralačka ličnost pripadala jednako i lokalnom i univerzalnom, tako su i ovi eseji, mahom posvećeni dubrovačkom otočju, preko severa Jadrana, stigli sve do ostrva – Menhetn. Njegova duboka umetnička individualnost, koliko god bila sazdana od mikrosvetova u kojima je sebe oblikovao, i dalje jednako pripada makrosvetu književnih vrhova. No, centralni deo Milišićeve ličnosti i dela najpre pripada definiciji ostrva. – Vladislav Bajac

Koliko god doslovno “usputna”, pa i nastala u prilično velikom vremenskom luku, Otoci su u stanovitom smislu Milišićeva “ključna” knjiga, svojevrsni zaglavni kamen čitava njegova opusa i iskaz određenog poetičkog vjerovanja…

Ideju “insularnosti” treba prihvatiti kao njegov temeljni izazov i korelativ stvaralačke ambicije.

Doista, Milan Milišić je bio i ostao otokom, samosvojnim i izdvojenim, nesvodivim i teško uklopivim piscem u svakom smislu…

Ponosan na tlo iz kojeg potječe, otporan na razne valove i tendencije, izdrživ na sirenske zovove vjere i nacije (no s odlučnim poštivanjem svojih srpskih, pravoslavnih predaka i sa solidarnim razumijevanjem katoličkog i pučkog hrvatskog supstrata svoje regije), opstao je u Gradu zvanom hrvatska – ili pak južnoslavenska – Atena kao na pravoj vjetrometini. – Tonko Maroević, iz Pogovora

Milan Milišić rođen je 6. februara 1941. godine u Dubrovniku. Srednju školu završio je u rodnom gradu, a Filološki fakultet (studije svetske književnosti) u Beogradu. Poginuo je u svom stanu u Dubrovniku 5. oktobra 1991. godine.

Za života je objavio sledeće knjige: Volele su me dve sestre, skupa (Vidici, Beograd, 1970); Koga nema (Prosveta, Beograd, 1972); Zgrad (Rad-Narodna knjiga-BIGZ, Beograd, 1977); Having a Good Time (Narodna knjiga, Beograd, 1981); Mačka na smeću (BIGZ, Beograd, 1984); Tumaralo (Dubrovnik, Dubrovnik, 1985); Vrt bez dobi (KPZ, Dubrovnik, 1986); Volile su me dvije sestre skupa (Svjetlost, Sarajevo, 1989).

Dubrovačko Kazalište Marin Držić izvelo mu je 1975. godine dramsko delo Lov na bljedolikog.

Posthumno su štampane slijedeće Milišićeve knjige: Stains (Zagreb-Dubrovnik, 1993); Treperenje (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994); Nastrana vrana (SIC, Beograd, 1995); Stvaranje Dubrovnika (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996); Treperenje (Stubovi kulture, Beograd, 1997); Mrtvo zvono (Feral Tribune, Split, 1997); Otoci (Durieux, Zagreb, 1997) i Putopisi (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997).

Milišić je prevodio sa engleskog jezika poeziju Teda Hjuza i Roberta Frosta, a s Meri Milišić Hobita J. R. R. Tolkiena, jednu od najpopularnijih knjiga za decu.