Apokalipsa svakidašnjice ili Vaše guzice u mojim rukama

U skaldu s renomeom koji Vitomil Zupan danas uživa – smatraju ga jednim od najznačajnjijih slovenskih pisaca 20. stoljeća, “Feral Tribune” odlučio se objaviti ovaj nedovršeni rukopis, pronađen u piščevoj ostavštini nakon njegove smrti. Prvi put objavljen 1988., ovaj roman zapravo je nastavak već poznate trilogije – “Komedija ljudskog tkiva”, “Menuet za gitaru” i “Levitan”. Kao posljednje prozno djelo u Zupanovu književnom opusu, ono u sebi objedinjuje totalitet proživljenog u smislu jednog neisključivog i sveobuhvatnog poimanja stvarnosti, koje nemilosrdno pred sobom ruši granice malograđanskog, pristojnog i dopuštenog. Takva se nesuzdržana uronjenost u život i sve njegove pojavnosti u romanu razotkriva kroz “polariziranje” pri kojem emocije izmjenično titraju od točke vlastitih društveno-političkih prosudbi (obojenih gorčinom bivšeg političkog zatvorenika) do točke neskrivenog hedonizma i uživanja u putenosti (veza sa švedskom turistkinjom Lasjom).