Arheološki rječnik

Arheološki rječnik rad je dvojice autora, talijanskih sveučilišnih profesora, Riccarda Francovicha i Danielea Manacorde. Ovo je djelo jedinstveno jer se oslanja na nagli razvoj i duboke promjene koje je povijesna arheologija doživjela posljednjih dvadesetak godina u odnosu na razdoblje devetnaestog i dvadesetog stoljeća kada se, pogotovo u središnjoj i zapadnoj Europi, učvrstio tradicionalistički smjer koji je probudio interes za povijest Srednjega vijeka. Na ovo djelo nije moguće gledati samo kao na priručnik, jer ono uspješno prikazuje kompleksnost tematskih interesa suvremene arheologije. Rječnik je osuvremenjen i organiziran po natuknicama (na primjer arheološki crtež, epigrafika…) te vodi računa o evoluciji i strukturalnim promjenama koje su zadesile povijesnu arheologiju tijekom nekoliko posljednjih desetljeća.

Ovaj arheološki rječnik itekako je primjenjiv na hrvatsku arheološku struku, što zbog bliskosti tema, ali i zbog velikim dijelom istoga povijesnog nasljeđa s Italijom. Autori su prilikom koncipiranja rječnika posebnu pažnju pridali srednjovjekovnoj arheologiji što također ovu knjigu čini iznimno bliskom našim stručnim temama iz arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti.

Arheološki rječnik R. Francovicha i D. Manacorde prvo je sveobuhvatno leksikografsko djelo arheološke struke na hrvatskom jeziku.

Daniele Manacorda (Rim, 1949.) predaje metodologiju arheološkog istraživanja na Sveučilištu u Rimu. Proveo je brojna istraživanja vezana uz svoje polje interesa, a trenutno radi na iskopinama u Populoniji, okolica Livorna. Između ostalog, objavio je Il sito archeologico: fra ricerca e valorizzazione (Rim, 2007.), Lezioni di archeologia (2008.), Prima lezione di archeologia (2004.), Crypta Balbi. Archeologia e storia di un paesaggio urbano (2001.).

Riccardo Francovich (Firenca, 1946. – Fiesole, 2007.), arheolog i povjesničar, profesor srednjovjekovne arheologije na Sveučilištu u Firenci (do 1986.) i Sveučilištu u Sieni (1986.-2007.). Bio je jedan od osnivača časopisa Srednjovjekovna arheologija, predsjednik Društva talijanskih srednjovjekovnih arheologa, te je bio zadužen za brojna iskapanja u Toskani i mnogim drugim dijelovima Italije. Mnogi ga smatraju jednim od najutjecajnijih i najvažnijih talijanskih arheologa. Objavio je preko 150 radova.