Bratska pisma

Knjiga objedinjuje pisma koja su razmjenjivali književnici Eri de Luka i Izet Sarajlić. Kroz njihovu prepisku, upotpunjenu memoarskim zabilješkama Erija de Luke, iščitavamo svjedočanstvo jednog prijateljstva. Književnost, rat, ljubav, smrt – sve su ovo teme kojih se ovi književnici dotiču u pismima koja spajaju ljepotu izraza, toplinu i dirljivost te potrebu da se na jedan poseban način osvjedoči istorija jednog prijateljstva, kultura dviju zemalja i iskrena radost čitanja i susreta.

***

Za Izeta Sarajlića pismo je bilo vrhunac književne forme, mjesto susreta. Bez susreta nema ni ljubavi, ni prijateljstva, stanja duha za koja je ovaj pjesnik često pominjao da su važni koliko kruh i voda. U XX vijeku, vijeku ratova i ubijanja, čovjekoljublje se čini kao bajka.

Na mjestu na kojem se ova dva pjesnika sreću zvijezde su se savršeno udesile. Život i djelo obojice prožeti su dubokim čovjekoljubljem. Ljubav i odanost nemaju cijenu. „Otkud ti takva elegancija u prijateljstvu?“, pitaće Izet Erija. Elegancija u prijateljstvu – kakva ljudska sintagma!

Biti Čovjek je počasno zvanje, reći će Izet u predgovoru svojoj zbirci Pisma. Prepiska između ove dvojice „majstora ljudskosti“ u ovom našem dobu samoće i vječite uznemirenosti djeluje ljekovito na cjelokupan mentalni i emotivni život čitaoca, jer iz svakog pisma izvire svjesna odluka da se voli Čovjeka, što je u krajnjoj instanci najdublja potreba i čežnja svakog živog bića – voljeti i biti voljen (u svijetu prolaznosti i stradanja).

Miroslav Gojković