Čikma

“O Sarajevu, njegovim ulicama, simbolima, narativnom imaginariju, civilizacijskoj strukturi, kulturnoj dubini, teškoj historiji i svemu onom drugom, što oko ne vidi ali se zna da postojii lebdi u duhu grada – pisali su mnogi. Sarajevo u tim djelima bivalo različit grad, pa postoji Andrićevo Sarajevo iz zapisa To je grad, Jergovićevo iz romana Sarajevo, plan grada, Džamonjino iz pripovjedaka, Samokovlijino jevrejsko Sarajevo, Sidranovo, Sarajlićevo itd. Sva ta različita Sarajeva usklađena sa književnim talentima, znanjima i maštom pisaca odzvanjaju u Čikmi Srđana Sekulića na vrstan poetski način. (…) Čikma je bazirana na formalistički shvaćenoj deauto – matizaciji stvarnosti koja skida velove sa svih stvari kako bi prodrla do njihove skrivene egzistencijalne suštine. nutarnjim okom viđena realnost se pretače u svojevrstan lirski putopis u kojem grad od stranog postaje konačno pitomi dom u kojem se voli svoja trudna žena poput svega drugog u gradu. Kao da je Sarajevo sa svojim prizorima postalo ušuškana lirska maternica za sve ljudsko – to je ključni utisak ove knjige. Iz te lirske maternice niču stihovi o nani koja je postala melek, konceptualnom umjetniku koji crta mapu grada s ružičnjacima i stalno istim kućama, stolaru koji u tišini čaršije nastavlja svoj porodični zanat praveći od drveta ljepotu, knjižarskom izlogu gdje se pojavljuju pjesme Stevana Tontića da pjesnika odvedu u drugu, lirsku stvarnost.”

Enver Kazaz

“Možda je od svih riječi koje znamo upravo čikma ta najsarajevskija riječ. Čikme gotovo da više i nema izvan Sarajeva. Srđan Sekulić na najljepši je način stekao pravo i na tu riječ, i na njezino značenje. Doselivši se u Sarajevo i unijevši u taj grad, u sarajevsku povijest i legende, svoj raskošni književni talent, koji u njegovom slučaju podrazumijeva ljudsku dobrotu i otvorenost, dobio je priliku koja se piscu rijetko pruža i od koje teško da za pisca postoji većeg i dragocjenijeg dara: priliku da ovaj grad gleda, sluša, njuši i osjeti kao netko kome se sve u Sarajevu događa po prvi put. Iz tog prvog doživljaja, iz moći da vidi i osjeti sve oko sebe, jer mu se ne podrazumijeva ništa, i ništa mu tu nije poznato, nastali su ovi pjesnički tekstovi. Srđanovo Sarajevo moje je Sarajevo, samo što ga ja nisam više mogao tako jasno vidjeti, jer sam ga gledao od svog rođenja. “Čikma” je, na neki način, knjiga upravo za sve te famozne rođene Sarajlije, koju je, međutim, mogao napisati samo netko tko nije kao oni. Čikmu čitamo da bismo ponovo osjetili mirise na koje smo se odavno bili navikli, da bismo gledali grad koji nam je predugo bio negledan, ali prije svega toga, da bismo čitali istinsku književnost. Netko tko ne zna ovu riječ, mogao bi čikmu čuti kao kičmu. U Srđanovom slučaju ni to ne bi bila greška.”

Miljenko Jergović

Srđan Sekulić (Priština, 1993) piše poeziju i prozu. Njegove kratke priče i pjesme objavljivane su u književnim časopisima, na portalima i u književnim zbornicima u čitavom regionu. Prevođen je na albanski, makedonski, persijski (farsi), rusinski, njemački, mađarski, francuski, cincarski (armanjski) i engleski jezik. Jedan je od dobitnika nagrade „Mak Dizdar” za 2018. godinu, koja se dodjeljuje u sklopu festivala „Slovo Gorčina” u Stocu, za svoju prvu knjigu pjesama pod naslovom „Kavalov jek”, koju je početkom 2019. objavila izdavačka kuća „Buybook” iz Sarajeva. Početkom maja mjeseca 2021. godine objavio je drugu knjigu poezije pod naslovom „Ugrušak” u izdavačkoj kući „Arete” iz Beograda. Na proljeće 2021. godine dobio je prvu nagradu za kratku priču „David, sin Isakov” u Banjoj Luci, na konkursu „Priče iz komšiluka 5”. Prevodi poeziju i prozu sa makedonskog i bugarskog jezika. Trenutno živi i piše u Sarajevu.