Dolina leptira – Rekvijem

Inger Christensen (1935. – 2009.), danska pjesnikinja, rođena je u gradiću Vejleu na zapadnoj obali poluotoka Jyllanda, a nakon studija na Učiteljskoj akademiji u Aarhusu posvetila se književnom stvaralaštvu. U prvim pjesničkim zbirkama Lys (Svjetlost) i Græs (Trava) iz 1962., tj. 63. bavi se propitivanjem odnosa jezika i prirode oslikavajući lirske karte danskog krajobraza. Svjetsko priznanje stječe poemom od 200 stranica Det (To, 1969.), koja odiše filozofskim promišljanjima, među ostalim, Kierkegaarda i Chomskog, a u kojoj prijašnje analogije jezika i fizičke stvarnosti nadograđuje primjenom alfabetskih i numeričkih struktura poput Fibonaccijeva niza kao principa kreativnog reda.

Osim što se ubrajala među najsnažnije literarne glasove Skandinavije, Inger Christensen bila je erudit bez premca, a njezin univerzum znanja obuhvaćao je najrazličitija područja – od povijesti umjetnosti, kvantne mehanike, matematike, semiotike, prirodoslovlja do glazbene teorije. Iako je izbjegavala ikakvu kategorizaciju, njezina ingeniozna poetska i prozna djela nazivali su naturalističkima i eksperimentalnima, formalističkima i strukturalističkima. Sva njezina djela ipak imaju jedno rekurentno svojstvo – povezuje ih vizionarska jasnoća i duboka osjećajnost.

Osim poezije, pisala je i romane, kratke priče, eseje, priče za djecu, radijske i kazališne drame te operna libreta. Za svoje stvaralaštvo nagrađena je prestižnim danskim, skandinavskim i europskim nagradama, a djela su joj prevedena na 30-ak jezika.

Inger Christensen jedna je od najsmionijih, eksperimentalnih danskih književnica dvadesetog stoljeća; ona rasteže jezik do krajnjih granica, do točke pucanja, i od poznatoga stvara nešto novo i začudno, baveći se pritom aktualnim, suvremenim temama i političkim pitanjima poput rodne određenosti, ekologije i nuklearnog rata.