Evanđelje po Tomi

Evanđelje po Tomi najpoznatije je, najpomnije proučavano i najkontroverznije izvankanonsko evanđelje. Više je razloga njegove popularnosti ne samo među stručnjacima za rano kršćanstvo nego i kod šire čitalačke publike. Već samo otkriće cjelovitog teksta evanđelja 1945. godine, u kasnoantičkom krčagu punom rukopisnih knjiga (kodeksa) slučajno iskopanom kraj mjesta Nag Hammadi u gornjem Egiptu, ima sva obilježja uzbudljive orijentalne priče u kojoj se kao glavni likovi pojavljuju egipatski felasi, lokalni antikvari i ambiciozni zapadni istraživači staroegipatskih i ranokršćanskih starina. Podjednako su dramatične i okolnosti u kojima se pripremalo prvo kritičko izdanje koptskog teksta evanđelja, objavljeno tek 1959. godine – po riječima Hansa Jonasa, jedna prava „skandalozna kronika“ moderne akademske zajednice. No najviše je kontroverzi izazvao, i još uvijek izaziva, sam tekst evanđelja koji se po formi i sadržaju dramatično razlikuje od kanonskih prikaza Isusova poslanja. Evanđelje po Tomi sastoji se od kratkih Isusovih izreka lišenih prostornog i vremenskog konteksta, biografskih detalja, i pripovjedne niti. Te izreke ne donose opise Isusovih čudotvornih izlječenja ili egzorcizama, kao ni izvještaje o njegovim putovanjima i javnim propovijedima. Za razliku od novozavjetnih evanđelja i Pavlovih poslanica, one ne govore o Isusovoj muci na križu niti slave njegovo uskrsnuće kao zalog čovjekova spasenja. Kroz njih progovara jedan drugačiji Isus, više nalik na transcendentnu božansku Mudrost iz starozavjetnih Mudrosnih izreka, čija je poruka da „Kraljevstvo Božje“ nije nešto što će doći nego je već ovdje, u božanskoj nutrini svakog čovjeka, samo što ga „ljudi ne vide“ jer su zatočeni u materijalnom tijelu. Spasenje i vječni život postižu se spoznajom (gnôsis) o božanskom podrijetlu vlastite duše, a nužan preduvjet takve spoznaje pravilno je tumačenje skrivenog smisla Isusovih izreka: „Tko nađe tumačenje ovih izreka, taj neće okusiti smrti.“ (dr. sc. Zlatko Pleše)