Iz tame svijeta

Otkuda taj višak smisla i taj naglašeni manjak stvarnosti? Kako to objasniti, osim pretpostavkom da tamni vilajet ipak nije polumitska predodžba drevnih kultura nego nešto realno postojeće, neki unutrašnji svijet koji se vidljivo objavljuje u Bosni kao svome materijalnom odrazu? Je li Bosna izložena svemu onome što trpi zato što je vidljiva slika nevidljivog srca svijeta? Kako razumjeti intenzitet kojim se historija objavljuje i događa u Bosni? Zašto upravo u Bosni, koja nikad nije igrala važnu ulogu ni u svome vlastitom postojanju? Kako u Bosni i njezinoj sudbini uspostaviti ravnotežu između vanjskog i unutrašnjeg, smisla i događaja?

KUĆA ZA UMORNE

(…)

Negdje si ti bio prije nego što si došao ovamo, nekamo ćeš otići kad te ovaj svijet ne bude htio više držati, pa se ti o tome pitaš i mudruješ kao dijete na tuti. Taman ti se učini da ćeš nešto odgonetnuti, da si na pravom putu, da ćeš se sad uznijeti u visine i poletjeti od silne pameti – presiječe te grč i ti vidiš da se nisi uznio nego ti je napuhan stomak i da nisi naslutio neke druge svjetove nego smrdljivi mjehur u svojoj mješini. To je, eto, naša pamet.

KRALJEVSKE LEGENDE

(…)

– A šta ste, molim te, vas dvoje radili na tim ljubavnim sastancima?

– Razgovarali. Pričala mi je o mnogim kraljevima i vojnicima koji su je voljeli, ispričala mi je divne legende koje su se pričale po dvorovima na kojima je živjela.

– Kakve legende?

– Kraljevske, o kraljevima. I o svojoj ljubavi prema dvorskoj budali.