Jezičke nedoumice: zablude i mitovi

Iz recenzija:

„Nova knjiga Pavla Ćosića, uglednog jezikoslovca, autora neizostavnog leksikografskog djela Rečnik sinonima, popunjava uočljivu prazninu u našoj filologiji. Jezičke zablude, koje ova knjiga pretresa, odlikuju se širokom rasprostranjenošću i visokom učestalošću u našem društvu. Bezmalo svaki Srbin čvrsto je uvjeren da je bezrezervno kvalifikovan za sastavljanje nacionalnih timova, poglavito onog fudbalskog, te za izdavanje fermana o pravilnoj upotrebi jezika. Srpkinje se uglavnom ograničavaju na ovo drugo. Ništa drukčije nije ni kod komšija i susjeda s kojima dijelimo srpskohrvatski jezik. Time je tema s kojom se ova knjiga hvata ukoštac relevantna za cjelokupno područje tog jezika. Uskopišćenje u pomenutoj dogmi o sopstvenoj kvalifikovanosti, pače nepogrešivosti, vodi u popovanje o jezičkim pitanjima, a nerijetko i u krštavanje jarića. E, jezičke zablude zapravo su to krštavanje jarića. I ne krste jarići samo nadobudni inženjeri i penzioneri, nego i isti takvi nastavnici i državni službenici. Desi se i masovno krštavanje jarića u vidu kampanja, sa sve glumcima i pjevačima. Ćosićeva knjiga kojom se ovdje bavimo ima osnovnu zamisao da ogoli taj proces, da pokaže kako se jarići ne krste. Jezičke zablude u nekoj mjeri su i teorije zavjere jer uspostavljaju alternativnu stvarnost tako što glase tvrdnje i pravila koja stoje u suprotnosti s onim što tvrdi jezikoslovstvo.”

dr Danko Šipka

„Nova knjiga Pavla Ćosića predstavlja vredan doprinos normativistici i neku vrstu nastavka i slike u ogledalu Klajnovog Rečnika jezičkih nedoumica. Obe ove knjige predstavljaju popise tipičnih jezičkih grešaka, samo što se Ivan Klajn obraća govornicima srpskog jezika koji traže odgovore za svoje nedoumice sa svešću da ne znaju rešenja, dok se Pavle Ćosić obraća onima koji sebe smatraju jezičkim ekspertima i koji agresivno i s najdubljim uverenjem zastupaju nepostojeća jezička pravila, a, u stvari, podjednako ne poznaju jezičku normu kao i oni koji su svesni svog neznanja. Raskrinkavajući jezičke mitove, Pavle Ćosić na duhovit i zabavan način ukazuje na njihovo postojanje, ali i na sklonost nekih govornika srpskog jezika da ih uporno zastupaju u javnosti, prenose i da ih brane po svaku cenu.”

dr Rajna Dragićević