Knjiga mojih života

Životi Aleksandra Hemona započinju u Sarajevu, tada mirnom jugoslavenskom gradu u kojem se dječakov život vrti oko uličnog nogometa i čarki s djecom iz susjedstva, natezanja sa sestrom te putovanja u inozemstvo s ocem inženjerom-pčelarom. Mladenački i studentski život nastavlja se u više-manje generičkoj pankerskoj buntovnosti, pokušajima provokacije sistema američkom glazbom, amaterskom poezijom i entuzijastičnim novinarstvom. Zatim, zatekavši se slučajno u Chicagu, izdaleka promatra kako u Sarajevu izbija rat i grad završava pod opsadom. Roditelji i sestra bježe, ostavljajući za sobom sve što su ikad poznavali; sâm Hemon započinje novi život, osniva vlastitu obitelj u dalekom, prekooceanskom gradu.

No ipak nije riječ o pukoj memoarskoj prozi. Knjiga mojih života, autorova prva ne-fikcijska knjiga, prkosi konvencijama iočekivanjima. Ona je efektna ljubavna pjesma barem dvama različitim gradovima:potresna oda korijenima i obiteljskim vezama; srčana posveta novom svijetu koji je prihvatio kao svoj i njime posvuda rasutim, manje ili više izblijedjelim tragovima prošlog.

Poklonicima Hemonove fikcije Knjiga mojih života naprosto je nezaobilazno štivo; onima koji ga još ne poznaju ona je savršen uvod u jednog od velikih pisaca današnjice.

Aleksandar Hemon, prozaist i novinski kolumnist. Rođen u Sarajevu, 1964. godine, gdje je i odrastao. Početak rata u Bosni i Hercegovini ga je zatekao na boravku u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je odlučio ostati i pokušati pisati na engleskom jeziku. Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činile njegovu prvu zbirku, The Question of Bruno (Pitanje Bruna). Nakon tog vrlo zapaženog debija, Hemon je napisao roman Čovjek bez prošlosti (The Nowhere Man) i time u potpunosti potvrdio novostečeni status mladog i izrazito talentiranog pisca. Dobitnik je prestižne američke MacArthur Fellowship nagrade (2004). Po mnogim, on je danas na Zapadu najcjenjeniji suvremeni pisac s područja bivše Jugoslavije.