Kolodvor i paranoja

… Dobro došli u još jedno moje ludilo. To je moj način. Drugačije ne znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok čitate ovo. Neobavezno ćaskam. Tumačim nogometne utakmice. Razmišljam o Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isušen duhan. Pričam o svojoj novoj polici za knjige. Žalim se na linjanje svog psa. Zagovaram seksualne slobode i ograničavanje političkih sloboda. Kunem se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pričam o hrani. Hvalim svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pišem poeziju. Romantiziram putovanje vlakom. Slažem pepeo u pepeljari i onda gnjavim pričom o opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Meditiram o blagodatima zdravog života. Slavim Mediteran i život u njegovom uskom pojasu, a onda kukam zbog nepodnošljive vrućine koja me na trenutke čini razdražljivim, a na trenutke savršeno lijenim, skoro mrtvim.

… O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokušavam preživjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i doživotno staviti na sedative. Vjerujte, pokušao sam naći rješenje, razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to što sam prišao prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.

.