Lavirint moći

Tema koje se autorica rukopisa poduhvatila iznimno je zanimljivai neophodna u osvjetljavanju cjelokupne Ničeove filozofije.Iako u svijetu postoje brojne studije o tom velikom filozofu-pjesniku(prvenstveno s ontološko-metafizičko-estetičkih stajališta),mora se naglasiti da ovaj rukopis nudi jedan sasvim novi pogled,ali i pristup u osvjetljavanju Ničeove filozofije. Metodička impostacijaautorice posve je sukladna sa samom biti teme: njoj se nemože pristupiti i zahvatiti je na uobičajeni disciplinarni način„aspekta“ političke filozofije u Ničea. Autorica ispravno poduzimakritičko-interpretativni stav i izvedbu da iz cjeline Ničeovamišljenja dopre, ne samo do njegova poimanja političkog nego daga kritički interpretativno reintegrira u cjelinu Ničeova mišljenjai dade mu novo značenje: ontološko-antropološko-metafizičkoegzistencijalno,a nadasve profetsko, kao njegov poručujući smisao.Otuda i „političko“ zauzima važno mjesto u nizu Ničeovihfundamentalnih zahtjeva prema čovjeku: cjelovitost njegova stvaralačkog= životnog smisla. Iako daje i eksplicitnu (historijsku)genezu i strukturalni prikaz političkog (napose moderne), u tzv.„disciplinarnom smislu“ obrade Ničeove „filozofije politike“, autoricauspješno izvodi (i), kao unutarnju genezu, put najvažnijihNičeovih misaonih zahtjeva: slobodni duh i njegova preobrazba,afirmacija života, vječno vraćanje, moralno usavršavanje, put knadčovjeku, volja za moć kao volja za život itd. Kritički interpretirajućibitnu cjelinu Ničeova mišljenja, autorica dospijeva i donjegova stajališta u odnosu na politiku (kao bitnog pojma), ali ido vlastitog razumijevanja tog pojma kao ontološkog, u njegovuautentičnom značenju za Ničeovu filozofiju. Tu vidim, ne samovažan autoričin doprinos ovoj problematizaciji nego i autentičnonjezino (filozofsko i metodološko) izvođenje/refleksiju kojedovodi do unutarnjeg saznanja i preobrazbe, što je uvijek znakautentičnog mišljenja. Otuda se nameće i zaključak o glavnoj vrijednostiovoga rada: filozofija politike ovdje se ne razmatra primarnokao neko disciplinarno mjesto Ničeova mišljenja, negose promišlja kao sámo njegovo središte. Ničeova ideja o čovjeku,koji stvaralački daje smisao svome životu (i svojoj povijesno-antropološkojegzistenciji), otkriva se i autorici kao skriveni smisaopolitičkog (njegova duboka egzistencijalna mogućnost, ali i najvišizahtjev). Autoričin pozitivni pathos u potpunom je suglasju s Ničeovimmisaono-pjesničkim zanosom, što samo potvrđuje da jedobro čula Ničeovu misaonu muziku. Jer logos se sluša, kao što jeveć (is)kazao (kao najveću zagonetku) veliki Heraklit.Pored uspjelih elaboracija povijesnih i aktualnih problemapolitičkog, posebno je značajno uvođenje teme rodne različitostii njeno kritičko propitivanje unutar suvremenog političkogkonteksta. Time autorica pokazuje inovativnost i kreativnost upostavljanju pitanja unutar suvremenog društvenog i povijesnogkonteksta, pa (i) time otvara nova pitanja u Ničeovoj filozofiji, alii put za nova istraživanja.Rukopis je u strukturalnom pogledu skladne arhitektonike, umetodičkom smislu kritičko-interpretativan, što je pretpostavkaautentične filozofske interpretacije, te misaono i logički dosljednorazvijan.Iako se autorica u svojem promišljanju kreće unutar disciplinarne,metodološke i terminološke korektnosti filozofske „struke“,ona je ipak neprestano probija jednim otvorenim diskursom,razvijajući i sučeljavajući (i iskušavajući) raznovrsne metodološkei epistemološke pokušaje, koji se otvaraju u samosvojnu misaonudinamiku, kao i prema spoznajnim mogućnostima samoga stila.Autorica crpi iz unutarnje Ničeove misaone energije, te stoga njezinizaključci i stil poprimaju lik vlastitog samorazumijevanja iplodotvornosti. To je i najbolji pokazatelj duboko strastvenog odnosaprema „predmetu“ vlastitoga rada, što znači ne samo bivanjeu najvećoj blizini Ničeova mišljenja, nego znači i autoričin izvorani značajan doprinos osvjetljavanju i razumijevanju tog tragičnogproroka, koji je munjama misli zacjeljivao vrijeme, čovjekovudušu, a ponajviše čovjekov smisao.Zaključno se može reći da je rukopis vrlo vrijedno i poticajnodjelo, koje predstavlja znatan doprinos u osvjetljavanju i razumijevanjuNičeove filozofije, njezinog trajnog svjedočanstva o veličinii snazi ljudskog duha.Iz svega prethodno rečenog slijedi: sa zadovoljstvom predlažemobjavljivanje ovog vrijednog rukopisa, jer smatram da predstavljaznačajan doprinos, ne samo povijesno-monografskom obogaćivanjunaših spoznaja o Ničeovoj filozofiji, nego i filozofskoj kulturiopćenito.Uvjeren sam da će, zbog svoga stila i tematike, zainteresiratistručnu i znanstvenu zajednicu, ali i pobuditi pažnju najšire kulturnejavnosti, te izazvati zanimanje svih duhovno znatiželjnihčitatelja i ljudi otvorena uma.

Prof. dr sc. Mladen Labus