Maratonac

Koje su granice čovjekove izdržljivosti, koliko ljudsko tijelo, a samim time i glava, može podnijeti u trčanju, i to trčanju maratona? I sam maratonac kroz šest svjetskih maratona istrčanih u proteklih nekoliko godina, Nebojša Lujanović govori o usponima i padovima, o upornosti koja je potrebna da bi se uopće vježbalo za jednu tako zahtjevnu disciplinu, da bi se, sve iz ljubavi i vlastitim sredstvima, otputovalo na daleke destinacije i tamo istrčala dionica od 41.195 kilometara. Ova knjiga govori o bolu i hrabrosti koji su potrebni da bi se krenulo na trčanje, o zadovoljstvu koje pobjeda, prije svega nad samim sobom, pruža, o osjećaju solidarnosti koji dijele stotine maratonaca.
Maratonac, međutim, nije knjiga o trčanju; ona je prije svega introspekcija čovjeka koji se nalazi sam nasuprot svemu i koji mora raščistiti svoje dileme, strahove i poraze da bi se uopće usudio krenuti dalje u trčanje, u život. Maratonac je knjiga o neodustajanju, to je proza koja čitatelja potiče da vidi izazove u svom životu, da pogleda staze koje želi prijeći i načine da kroz ta iskušenja pokuša postati bolji, dok je maraton najtočnija metafora puta kojim čovjek treba proći kako bi spoznao sebe i drugoga.

“Zona nepodnošljivosti za okolinu počinje tri mjeseca prije datuma maratona. Toliko je udarnog rada potrebno za one koji tijekom cijele godine imaju postavljenu bazu od tri treninga tjedno neovisno o terminima maratona. I tako dva puta godišnje; jedan maraton u proljeće, jedan ujesen. Udarne pripreme po najvećoj kiši i zimi prije proljetnog, ili po najvećoj vrućini za jesenski. Izvan tih termina teško i da ima atraktivnih utrka. Maratonci nisu vrsta ljudi koja će sebi olakšavati. I mijenjati navike.
U tom tromjesečnom periodu ne postoji ništa osim trčanja. Bliski ljudi, važni datumi, proslave, obljetnice, izleti, obiteljska okupljanja… Sve pada u sjenu isplaniranog rasporeda treninga, s izmjenama dužina i kraćih trčanja, trčanja intervala i treninga snage. Vikendi više nisu vrijeme opuštanja, nego vrijeme žrtvovanja: na njih padaju dužinski treninzi, od 25 do 40 kilometara.”

Nebojša Lujanović rođen je 1981. u Novom Travniku (BiH). Pisac je i znanstvenik. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. Osim pripovjedaka, eseja i književnih recenzija autor je i više od trideset znanstvenih radova. Radovi su mu objavljivani u domaćim i inozemnim književnim i stručnim časopisima. Objavio je romane Stakleno oko (2007.), Godina svinje (2010.), Orgulje iz Waldsassena (2011.), Oblak boje kože (2015.), Južina (2019.) i Maratonac (2020.), zbirku priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (2008.), priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta (2016.) te znanstvene knjige Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja (2018.) i U rovovima interpretacija – strategija i tragedija nelegitimnog čitanja (2020.). Vodi radionice kreativnog pisanja; sudjeluje u kulturnom životu organizirajući književne tribine i festivale. Zaposlen je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje u zvanju docenta drži nastavu iz teorije književnosti i kulturalnih studija. Aktivno trči desetljeće i pol, kao član splitskog Maraton kluba Marjan, s petnaestak istrčanih maratona po regiji i europskim metropolama. Živi u Splitu. Otac je Lovre i Loti.