Međuslika – fotografija, film, video

Međuslika: fotografija, film, video objavljena izvorno u Parizu 1990. godine, donosi 20 eseja koje je Raymond Bellour, jedan od vodećih svjetskih teoretičara filma, objavio tokom 1980-ih u presudnom razdoblju u povijesti pokretnih slika kad se filmska slika konačno suočila s elektronskom slikom i videom. Eseji su pisani u doba kad je ono “analogno” prvi put susrelo svoje isto, ali drugo – ono “digitalno”, što, kasnijim riječima samog autora, ovu tad inovativnu knjigu čini danas, u doba sveopće prevlasti digitalnih slika, svojevrsnim “arheološkim korpusom”, podsjetnikom i svjedočanstvom o tome kako je bio “oblikovan obzor pokretnih slika i koji povijesno kontekstualizira prve stvaralačke susrete na presjecištu fotografije, filma i videa”. Bellour je predvodnik rijetkog oblika pisanja o filmu koje razmatra audiovizualne slike u njihovu širem, upravo najširem obliku, kao među-slike, a u ovim esejima razmatra djela i strategije umjetnika poput Chantal Akerman, Jeana Eustachea, Jean-Luca Godarda, Thierryja Kuntzela, Chrisa Markera i Billa Viole te tematizira postupnu, ali inherentnu i nezaustavljivu mijenu u pokretnim slikama za koju ustanovljuje da se odvija u tri glavna područja mijene – između nepokretnog i pokreta, unutar fotografske analogije te između jezika i slike.

“Međuslika (virtualno) predstavlja prostor svih tih prijelaza. Mnogostruko, fizičko i mentalno mjesto. Ujedno vrlo vidljivo i potajno uronjeno u djela što preoblikuju naše unutarnje tijelo propisujući mu nove pozicije, ono djeluje među slikama, u vrlo općenitom i uvijek jedinstvenom smislu riječi. Lebdeći između dva fotograma kao i između dva ekrana, između dvije gustoće materije kao i između dvije brzine, ono je teško odredivo: ono je sama varijacija i sama disperzija. Slike nam odsada dolaze upravo na taj način, u prostoru u kojemu valja odrediti koje su slike prave. To jest, ono je jedna stvarnost svijeta, pa makar i virtualna i apstraktna, stvarnost slike kao mogućeg svijeta. Međuslika je taj još uvijek dovoljno nov prostor da bi mu se pristupilo kao enigmi, i prostor koji je već dovoljno utvrđen da bi mu se mogle odrediti granice. Ovdje se ne radi o pisanju povijesti (koju bi, kao i onu svih mješavina, bilo teško zamisliti) ni o stvaranju teorije u smislu specifičnih koncepata na koje bi se međuslika pozivala i koje bi bile uvjetom da se o njoj može govoriti. Za mene se prije radilo o pokušaju formuliranja jednog iskustva, onakvog kakvo se malo-pomalo izgrađivalo od trenutka kad se pokazalo da smo s videom i svime što on za sobom povlači, ušli u drugo doba slike.”

Iz predgovora Raymonda Belloura.

Raymond Bellour (Lyon, 1939.) francuski je pisac, filmski kritičar, kustos i teoretičar. Nekoć profesor na Université de la Sorbonne Nouvelle (Paris 3), danas professor emeritus pri Centre National de la Recherche Scientifique (CNRS) u Parizu, utemeljio je 1991. sa Sergeom Daneyem filmološki časopis Trafic. Objavio je, među ostalim, knjige Analiza filma (1979.), Međuslika 2 (1999.) i Filmska tijela (2009.).