O mnoštvu svjetova

David Lewis (1941–2001) bio je dugogodišnji profesor na Sveučilištu Princeton i jedan od najvažnijih američkih filozofa druge polovice 20. stoljeća. Objavio je niz utjecajnih radova iz gotovo svih područja filozofije, a prvenstveno iz metafizike, filozofije jezika, filozofske logike i filozofije uma. Autor je knjiga Convention (1969), Counterfactuals (1973), On the Plurality of Worlds (1986) i Parts of Classes (1991), a većina ostalih radova sabrana je u knjigama Philosophical Papers Vol. I (1983), Philosophical Papers Vol. II (1986), Papers in Philosophical Logic (1998), Papers in Metaphysics and Epistemology (1999) i Papers in Social Philosophy (2000).

U ovoj knjizi David Lewis brani tzv. modalni realizam, teoriju prema kojoj je ovaj naš svijet samo jedan od nebrojenog mnoštva svjetova. Naš svijet jest na određeni način. No način na koji on jest samo je jedan od nebrojenog mnoštva načina na koje bi svijet mogao biti i, prema modalnom realizmu, za svaki od tih načina na koje bi svijet mogao biti postoji svijet koji uistinu jest na taj način. Ti drugi svjetovi vrstom su isti kao i ovaj naš svijet: u prvom redu, konkretni su u onom smislu u kojem i za naš svijet kažemo da je konkretan. Od našeg su svijeta posve izolirani: ne nalaze se ni u kakvim prostornovremenskim i uzročnim relacijama prema njemu. No nisu ništa manje zbiljski od našeg svijeta; zapravo, kao što mi svoj svijet nazivamo zbiljskim, tako i stanovnici nekoga drugog svijeta s istim pravom svoj svijet nazivaju zbiljskim. Svatko od nas postoji samo u ovome našem svijetu i nije dio nekoga drugog svijeta. U drugim svjetovima žive naši parnjaci, individuumi koji su nam naročito slični i koji reprezentiraju načine na koje smo mi mogli biti – koji jesu onako kako smo mi mogli biti.

Ove tvrdnje mogu zvučati ili kao plod neobuzdane metafizičke spekulacije u koju bi rijetko tko mogao povjerovati ili pak kao znanstvenofantastične konstrukcije koje nema­ju veze s filozofijom. Ipak, O mnoštvu svjetova jedna je od najvažnijih i najutjecajnijih filozofskih rasprava objavljenih posljednjih desetljeća, a njezini stavovi i argumenti u središtu su prijepora u nekoliko filozofskih disciplina, prvenstveno u metafizici, ali i u filozofiji jezika, uma, znanosti itd. Iako je malo onih koji su spremni u potpunosti prihvatiti Lewisove konkluzije, može se kazati da postoji široka suglasnost da način na koji je on do tih konkluzija došao te njihove implikacije po razumijevanje nekoliko središnjih filozofskih problema spadaju među najoriginalnije doprinose suvremenoj filozofiji. (Iz uvodne studije Filipa Grgića)