Pakrac

Traumatizovani veteran pakračkog ratišta svakodnevno prebiva na Bulevaru kralja Aleksandra, ispred pijace Đeram, sa grupom promašenih ljudi, narkomana, pijanaca, uličnih svirača, prosjaka, policijskih doušnika, sitnih kriminalaca, dilera droge i deviza, bivših ratnika, anarhista, prekupaca i drugih nevoljnika. Apsurd života koji se tu odigrava utoliko je opor i prepoznatljiv jer se dešava danas i ovde, u sredini gde su raspad svih vrednosti, sunovrat morala i golo nasilje postali normalna pojava.

Psihologija neuravnoteženog junaka ove bespoštedne anatomije posrnuća, između ostalog, oslikava naličje posleratne Srbije, osiromašene i moralno devastirane. Njegov dugotrajan unutrašnji monolog je upućen Pepiju, prijatelju sa ratišta. U tu ispovest o sebi i ljudima sa bulevara, svom svedenom životu između pijace Đeram i garsonjere pune oružja, povremeno se upliću krvave scene iz Pakraca. I dok opsesivno prati vesti iz današnje crne hronike, on se sa divljenjem seća Pepijeve surovosti ispoljene na ratištu. Istovremeno, glavnog junaka sve više obuzima želja da nekog ubije, da se tako uklopi u procvat crne svakodnevice…

Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: Ne remeteći rasulo (pesme, 1991), Van kontrole (roman, 1995, nova verzija 2021), R. C. Neminovno (roman, 1997, nova verzija 2017), Samosvođenje (pesme, 1999), Prilično mrtvi (priče, 2000, Andrićeva nagrada), Pisac izdaleka (roman, 2003, Ninova nagrada), Časovi radosti (roman, 2006), Vrlo malo svetlosti (roman, 2010, nagrade: „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekulić“), Memoari, amnezije (eseji, 2012, nagrade: „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“), Pristaništa (priče, 2014, nagrade: „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“), Susret pod neobičnim okolnostima (roman, 2016) i Sloboda govora (roman, 2020). Dobitnik je Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.