Periferna Europa

U knjizi Periferna Europa bavimo se krizom EU u kontekstu europeizacije i specifične pozicije koju je europeizacija zauzela nakon kraja hladnoga rata. Plan integracije koji bi postsocijalistički Istok trebao povezati sa “starim“ dijelom kontinenta i postkomunistički blok na periferiji spojiti s demokratskom jezgrom Zapada odvijao se po zapadnocentričnim, europocentričnim i postkolonijalnim scenarijima. To nisu bile tri odvojene faze integracije: njihovi su se vremenski okviri preklapali, a povremeno bi izgurale jedna drugu u antagonističkim odnosima često se izmičući jedna drugoj i vraćajući se u novim diskurzivnim formacijama. Temeljna struktura odnosa koja je svladavala naizgled neuređeno shvaćanje postkomunističkog Istoka bila je ugrubo razdijeljena po dvije osi: najprije po osi razlike, a onda po osi srodnosti. Zbog te dvostruke prirode odnosa koji su uređivali procese integracije čitav je sustav upravljanja Europske Unije u regiji moguće nazivati postkolonijalnim, pri čemu je centar provodio politiku unutrašnjeg kolonijalizma, a periferija je postupno preuzimala ulogu imperijalne granice.

U knjizi je riječ o društvenim promjenama u Europi nakon dviju svjetskih kriza, financijske (2007–2008) i izbjegličke (2015-). Temeljno pitanje adresira tematiku društvenog ugovora koji se oblikuje u postkriznom stanju u središtu i na periferiji EU, pri čemu se kao periferna regija određuje jugoistočna Europa postkriznih država Sredozemlja i države »balkanskoga puta«. Analiza je iz perspektive periferije koncentrirana na kulturne diskurse o građanstvu u nastajanju, na diskurse o pripadnosti i identitetu. Metodom historijske sociologije i teorijskim aparatom postkolonijalnih studija proučava se uloga prošlosti i kolektivnih sjećanja u artikuliranju novih geografija Europe. Posebna se pozornost posvećuje intelektualnim diskursima promjene, javnim kulturama otpora i disidentstva te percepcijama Drugoga koje se pojavljuju.

Prof. dr. sc. Ksenija Vidmar Horvat (1966) je sociologinja kulture i komparatistkinja. Od 2000. godine na Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani predaje obavezni kolegij Sociologija kulture, a bavi se i medijima, rodnom problematikom i globalnom kulturom. Znanstvenoistraživački joj je rad usredotočen na problematiku kulturne globalizacije, postsocijalizma, traskulturalne studije, kulturne identitete, manjine, sjećanje, pitanja postnacionalnog kozmopolitizma i europeizacije. Članica je uredničkog savjeta časopisa European Journal of Cultural Studies i ekspertne skupine za proučavanje romske kulture pri Europskoj uniji. Prikupila je i uredila klasične tekstove s područja filmske i televizijske teorije, suurednica je posebnih izdanja slovenskih časopisa Delta, Teorija i praksa te Časopisa za kritiku znanosti, a suurednica je i elektronskoga izdanja Velikog općeg sociološkog leksikona. Autorica je i urednica sljedećih knjiga: Ženski žanrovi (2001), Uvod u sociologiju kulture (2004), Globalna kultura (2006), Budućnost međukulturnog dijaloga u Europi: međupogledi (2008), Zemljovidi između. Eseji o europskoj kulturi i identitetu nakon završetka hladnoga rata (2009). Od 2009. godine je predstojnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta. Od 2013. do 2016. bila je članica Komisije za istraživanje i razvoj Sveučilišta u Ljubljani.