Politički liberalizam

U Političkom liberalizmu Rawls revidira neke ključne ideje svoje najpoznatije knjige Teorija pravednosti. Naime, u Teoriji pravednosti razvio je sustavno objašnjenje pravednosti – “pravednost kao pravičnost” (justice as fairness) – i tvrdio da se ta koncepcija najviše od svih tradicionalnih moralnih koncepcija približava našim promišljenim uvjerenjima o pravednosti te da čini najprikladniju osnovu za institucije demokratskog društva. No Teorija pravednosti pretpostavlja ideju tzv. “dobro uređenog društva”, stabilnog i homogenog društva u kojemu koncepciju pravednosti kao pravičnosti s njezinim načelima pravednosti građani prihvaćaju kao obuhvatnu moralnu doktrinu, na isti način kao što u dobro uređenom društvu povezanom s utilitarizmom građani kao obuhvatnu moralnu doktrinu prihvaćaju utilitarizam s njegovim načelom korisnosti. Politički liberalizam polazi od pretpostavke da je takva ideja dobro uređenog društva na osnovi pravednosti kao pravičnosti nerealna. Moderno društvo karakterizira mnoštvo razložnih filozofskih, moralnih i vjerskih doktrina koje su, iako razložne, međusobno nespojive. Ta je činjenica trajno obilježje demokracije. Dobro uređeno društvo stoga ne može biti društvo ujedinjeno nekom obuhvatnom razložnom doktrinom, nego samo koncepcijom pravednosti kao političkom koncepcijom. Pravednost kao pravičnost jedan je primjer takve političke koncepcije. Takva je koncepcija žarište tzv. “preklapajućeg konsenzusa” razložnih obuhvatnih doktrina, što znači da je mogu prihvatiti glavne filozofske, moralne i vjerske doktrine koje postoje u dobro uređenom društvu. Politički liberalizam pokušava odgovoriti na pitanje koja je struktura i sadržaj političke koncepcije koja može zadobiti potporu takva preklapajućeg konsenzusa.