Posijecite visoko drveće

Priče Nikole Nikolića podsjećaju nas na to da je svaka lična istorija
nerazdvojiva od mjesta i vremena u kojem je nastala. Svijet koji se ovdje otvara pred čitaocem bolno je tačan i bolno naš: greške su u njemu ljudske, a posljedice masovne. Nikolić ipak vješto okreće svoj objektiv ka pojedincu koji nosi teret istorije na leđima od krvi i mesa, izbjegavajući da teške svjetske događaje pretvori u suvu statistiku. Nada ove knjige leži u njenom pozivu na empatiju i podsjećanju da je stradanje jednoga, bez obzira na kilometre udaljenosti, uvijek stradanje svih.

LANA BASTAŠIĆ

Nikola Nikolić suvereno vlada svojim pripovjedačkim prostorom, jezikom i stilom. Njegovi junaci/antijunaci su ljudi koji ispunjavaju svjetske vijesti svojom (nekad i tuđom) krvlju i tijelima. Autor bira dokumentarni, reportažni način pripovjedanja, u čemu možemo vidjeti eho latinoameričke proze, a počesto su i priče smještene u geografiju Latinske Amerike. Većina priča, nakon završetaka, imaju faktografska objašnjenja bazirana na istorijskim činjenicama, čime autor želi od zaborava otrgnuti stradanje i patnju ljudi što biva potisnuto pred sve novim i luđim svjetskim događajima. Ljudska sudbina je centralni motiv ove knjige. Tema kojoj je Nikola Nikolić pristupio s finim osjećajem za pripovjedanje, za pronicljive poetske detalje i reduciran stil – koji je metafora mondene ravnodušnosti svijeta u kojem živimo. Posijecite visoko drveće je plemenita knjiga.

FARUK ŠEHIĆ

Zbirka Nikole Nikolića kroz geopoetičku i geopolitičku panoramu pokazuje zastrašujuće razmere planetarnog užasa. Uz ove priče, čak i kada se dogode proplamsaji ljudskosti, vrlo teško je biti optimista. Nikolić odmerenim, svedenim i sračunatim pripovedanjem precizno dočarava pejzaže patnje. I jako zlo ima različite glasove i izraze, njegova osnova je ista, neiskorenjiva i kao takva duboko opominjuća. Zato je susret sa pričama ove zbirke suočavanje sa uznemirujućim pokušajima ponavljanja zla, kao i dokaz
koliko kultura zaborava može da boli.

UROŠ DURKOVIĆ

Nikola Nikolić je rođen 1989. godine u Podgorici. Završio je Fakultet političkih nauka Univerziteta Crne Gore. Objavio je tri romana: „Čvor“ (2011), „Meandar” (2014) i „Sirene za uzbunu” (2019), kao i zbirku priča „Atakama” (2016). Koautor je knjige „Dnevnik 2020″, sa još petoro autora iz ex yu zemalja (Lana Bastašić, Luiza Bouharaoua, Rumena Bužarovska, Danilo Lučić, Dijana Matković), koja je objavljena u Hrvatskoj, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Kourednik je knjige „Ko je ko u dijaspori Crne Gore – nauka” (2013). Priče objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima i na portalima za književnost. Autor je više desetina književnih kritika i blogova (Glif, Vijesti). Dobitnik je nagrade „Bihorska Venera” za kratku priču. Priče su mu prevođene na nekoliko evropskih jezika. Zbirka priča „Atakama“ prevedena je na italijanski i makedonski jezik.
U periodu 2017-2019. Nikolić je bio umjetnički direktor Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja. Na portalu Kombinat autor je serijala intervjua sa autorima i autorkama iz ex yu regiona. Član je Savjeta Crnogorske kinoteke