Što su Česi?

Ova knjiga je nastala iz niza pisama koja je Jan Patočka oko 1973. godine pisao na njemačkom jeziku prijateljici u Saveznoj Republici Njemačkoj. Kasnije je započeo s preradom, vjerojatno u namjeri da ih objavi u vidu eseja. Tekst danas postoji u više verzija i rekonstrukcija.

“Vrijednost objavljivanja Patočkine knjige u hrvatskom prijevodu može se nazreti u njezinu mogućem utjecaju na suvremenije i opuštenije razmišljanje ne samo o hrvatskoj povijesti u cjelini, jer bi to vjerojatno ipak bilo previše očekivati od ove knjige, nego u novom pogledu, a možda i vrednovanju tipičnih hrvatskih povijesnih mitova. Nakon čitanja Patočkine knjige postavlja se pitanje kako bi izgledala hrvatska povijest napisana s dobrohotnom ironijom. Odmak od vlastitosti i njezino relativiziranje često daju bolje rezultate od najstudioznijih istraživanja. Patočka nije preskakao činjenice, nije ih iskrivljavao, često se nije ni odmaknuo od nacionalnih preuveličavanja, ali se znao duhovito poigrati i narugati velikim nacionalnim ambicijama, kao što je bio primjerice pokušaj prenošenja relikvija sv. Vojtecha iz Poljske u Prag, pa će svrhovitost cijelog podviga dovesti u sumnju duhovitom napomenom da se to ionako moglo dogoditi samo čudom, uz suglasnost sama sveca! Svi narodi imaju sjajnu prošlost punu velikih mitova i legendi, kontroverznih odluka, velikih poraza i pobjeda, pitanje je samo kako će je tumačiti i iščitavati. Patočka je pružio jedan model.” (Lidija Barišić, Vijenac, 2. 11. 2000.)

Jan Patočka (1907–1970) bio je profesor u Pragu. Prije Drugog svjetskog rata bio je član poznatog Praškog filozofskog kruga, blizak fenomenološkoj orijentaciji. Bavio se logikom i, osobito nakon rata, poviješću filozofije. Kao jedan od aktivnih sudionika borbe za ljudska prava, proganjan nakon sovjetskog ulaska u Čehoslovačku 1968. godine. Glavna djela: I. A. Komenski (1957); Bolzanovo mjesto u današnjoj filozofiji (1958); Aristotel (1964). Preveo je, među ostalim, i Hegelovu Fenomenologiju duha.