Sveto znanje – Psihodelici u medicini i duhovnosti

Knjiga Sveto znanje – Psihodelici u medicini i duhovnosti cjeloviti je prikaz djelovanja tzv. psihodeličnih supstanci ili enteogena na biološke procese i ljudsku svijest. Autor na temelju osobnog iskustva i iskustva s dobrovoljcima (ovisnicima, kroničnim bolesnicima i terminalno oboljelima, ali i zdravim pojedincima) zaključuje da spomenute supstance, ako se koriste u prikladnom okruženju i uz iskusnog vodiča, imaju velik potencijal za ublažavanje patnje, poboljšanje kvalitete života i dublju samospoznaju.

Richardsova analiza značajan je doprinos raspravama o odgovornoj integraciji psihodeličnih supstanci u modernu medicinu i suvremeno društvo. Pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, psihodelici poput LSD-a bili su legalni i uspješno su se koristili u liječenju ovisnosti i psihičkih oboljenja, no zbog brojnih slučajeva zloupotrebe – u specifičnom onodobnom društvenom kontekstu – stavljeni su izvan zakona pa ih više ni liječnici nisu smjeli koristiti. Unatrag nekoliko godina svjedočimo novim istraživanjima na tom području i sve je više stručnjaka koji smatraju da treba preispitati rigidnu zakonsku regulativu.

Ispitujući granice jezika i pojmovnih okvira Richards dubinski analizira potencijale fenomenâ koji proširuju naše poimanje stvarnosti i širi horizonte u proučavanju psihijatrijskog liječenja i zdravlja te vjere i duhovnog buđenja.

William A. Richards je klinički psiholog na Odsjeku za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Johns Hopkins i Medicinskog centra Bayview, nastavnik u Programu psihodelične terapije i istraživanja na California Institute of Integral Studies, a također i kliničar u privatnoj praksi u Baltimoreu. Njegove diplome uključuju M. D. na Yale Divinity School, S. T. M. na Teološkom učilištu Andover-Newton i doktorat na Katoličkom sveučilištu. Surađivao je s Abrahamom Maslowom na Sveučilištu Brandeis i s Hanscarlom Leunerom na Sveučilištu Georg-August u Göttingenu, gdje je započeo njegov angažman u istraživanju psilocibina 1963. godine. Od 1967. do 1977. bavio se psihoterapijskim istraživanjem halucinogena i psilocibina u Psihijatrijskom istraživačkom centru Maryland, uključujući protokole osmišljene za istraživanje mogućnosti upotrebe psihodeličnih supstanci u liječenju alkoholizma, depresije, ovisnosti o narkoticima i psiholoških tegoba povezanih s terminalnim rakom. Od 1977. do 1981. bio je član Odsjeka za psihologiju Sveučilišta Antioch u Marylandu. Godine 1999. na Johns Hopkinsu, on i Roland Griffiths pokrenuli su ponovno istraživanja psilocibina nakon 22 godine pauziranja u Sjedinjenim Državama. Njegovu knjigu Sveto znanje – Psihodelici u medicini i duhovnosti je izdao Columbia University Press 2015. godine i od tada je prevedena na više jezika.