Tehnosfera II

Polazište Paićeve teorije svijeta u digitalnoj perspektivi označava kritiku tradicionalnog pristupa povijesti tehnike unutar metafizike. Nije stoga nipošto neobično da će autor u TEHNOSFERA II. filozofijski minuciozno otvoriti put vlastita promišljanja u kritičkome čitanju i interpretaciji najvažnijih mislilaca 20. i 21. stoljeća koji su krenuli u pustolovinu izgradnje novih pojmova za razumijevanje digitalnoga svijeta interaktivne komunikacije. Gotovo su svi bitni mislioci predmetom njegove dubinske analize: Heidegger, Whitehead, Wittgenstein, Deleuze, Derrida, Bateson, Wiener, Flusser, Günther, Minsky, Simondon, Stiegler. Po prvi se put u našim uvjetima suočavamo s detaljnim i sustavnim promišljanjem filozofije znanosti i kibernetike s obzirom na dostignuća posthumanizma i transhumanizma. Naglasak je na svezi između teorije složenosti, kontingencije, emergencije i kaosa s vodećim pojmovima kibernetike kao što su informacija, povratna sprega (feedback), kontrola i komunikacija. Paić se ekstenzivno bavi s teorijama informacije i komunikacije u rasponu od Wienera do kvantne teorije, Shannovove matematičke teorije komunikacije s kojom su nastali operativni sustavi kompjutorske revolucije 1960-ih godina te filozofijskim problemom odnosa jezika i slike u djelu Heideggera, Wittgensteina, Simondona, Whiteheada i Stieglera. Razlog povezivanja fizike i informatike s filozofijom i antropologijom te umjetnošću nalazi se u promijenjenoj biti svijeta nakon uvođenja digitalne tehnologije. Sve je priređeno u mišljenju Whiteheada s pojmom događaja, pa je od velike važnosti što se po prvi puta na hrvatskome jeziku pojavljuje u TEHNOSFERA II. kritička analiza pojma događaja i kozmičke epohe, koju će preuzeti Deleuze u svojim analizama. Knjiga završava s tematiziranjem radikalnog kibernetičkoga obrata: stvar mišljenja postaje mišljenje stvari kao autonomnog objekta i to na način računanja, planiranja i konstrukcije novih događaja kao privremenih stanja.