U zoni

Nije tačno da sve srećne porodice liče jedna na drugu. Porodica iz romana “U zoni” Lamije Begagić srećna je na jedan poseban način. Naratorka iz “zone” pripoveda nam o tome kako su se članice te porodice izborile za svoju sreću u vremenima prilično nesrećnim, za koja ni danas ne možemo, nažalost, reći da su prošla. Da odmah kažemo i to – “porodica” o kojoj se ovde govori tek delimično ima veze sa krvnim srodstvom; od toga je, za njene članice, daleko važnija bliskost koju jedne prema drugima osećaju. Saosećanje, solidarnost, predanost i beskrajna ljubav – o tome je ovde, kao u bajci, a u stvari sasvim realno, reč.

Lamija Begagić (Zenica, 1980.) diplomirala je južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autorica je dvije zbirke kratkih priča: “Godišnjica mature” (Sarajevo/Beograd, 2005.) i “Jednosmjerno” (Beograd, 2010.), te priručnika “Furam feminizam” namijenjenog djevojčicama u osnovnim školama, u koautorstvu s Marinom Veličković (Sarajevo, 2016.).

Urednica je i pokretačica magazina za predškolce i prvačiće “Kolibrić”, te članica redakcije magazina za pravednije obrazovanje “Školegijum”.

Aktivno piše i za nekoliko časopisa i portala u regiji: Urban Magazin, Vox Feminae, lgbti.ba…

“Godišnjica mature” prevedena je na slovenački jezik.

Za svoj književni rad dobila je nekolicinu priznanja i nagrada, među kojima i nagradu Fondacije “Farah Tahirbegović”.

Živi i piše na relaciji Sarajevo–Bratislava.

“U zoni” joj je prvi roman.