Umrijeti u Hrvatskoj

Nagrada Višnja Machiedo za 2019. godinu

Memoarska proza Umrijeti u Hrvatskoj jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i jučer već i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagrađivanog i prevođenog romana Doba mjedi.

Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj počinje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slučajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparoviću. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišući o raznim temama zahvaća dvadeseto stoljeće u njegovoj cjelini. Kroz slučaj svoga oca pjesnika Đure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio.

Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno isprepleću književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno ušće početka.

Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) diplomirao je čistu filozofiju i anglistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Taj je što se filozofije tiče u doba Šnajderova studiranja bio obilježen teorijskim doprinosima Praxisove škole; također i uvelike šezdesetosmaškim studentskim buntom.

Dulji boravci u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj.

Šnajder objavljuje od srednjoškolskih dana. Prva profesionalna izvedba bio je Minigolf (1968.).

Neke drame: Kamov, smrtopis (1978.), Hrvatski Faust (1982.), Hrvatski Faust, Tragedije dio drugi (2018.), Confiteor (1984.), Bauhaus (1990.), Zmijin svlak (1995.), Nevjesta od vjetra (1998.), Peto evanđelje (2004.), Kosti u kamenu/Tito (2007.), Enciklopedija izgubljenog vremena (2012.), Svjetlucanje kome (2015.).

Izvođen je u gotovo svim zemljama bivše državne zajednice, što hrvatski kulturni i politički establišment, od početka devedesetih do danas, drži hendikepom.

Izabrana djela u devet knjiga izašla su kod Prometeja (Zagreb, 2005.–2007.).

Proza: Knjiga o sitnom (1996.), 505 sa crtom, pripovijetke, (2007.), romani: Morendo (2011.), Doba mjedi (prvo izdanje kod TIMpressa 2016., treće, dopunjeno, 2018.). Roman je dobio pet nagrada, mahom regionalnih: Meša Selimović, Mirko Kovač, Nagrada tportala, Kočićevo pero i Radomir Konstantinović. Dosad taj je roman preveden na makedonski i slovenski. Njemački prijevod, pod naslovom Die Reparatur der Welt, objavio je Paul Zsolnay Verlag, Beč, 2019.