Vizuelna i druga zadovoljstva

Ovaj tekst namerava da iskoristi psihoanalizu kako bi se otkrilo gde je i kako fascinacija filmom osnažena već postojećim obrascima fascinacije koji su već na delu u individualnom subjektu i socijalnim formacijama koje su ga oblikovale. Za polazište se uzima način na koji film reflektuje, otkriva i čak cilja na ispravnu, društveno uspostavljenu interpretaciju polne razlike koja kontroliše slike, erotske načine gledanja i spektakle. Smerajući na teoriju i praksu koja će dovesti u pitanje ovaj film prošlosti, biće nam od pomoći razumevanje onoga što je film bio, načina na koji je njegova magija delovala u prošlosti. Stoga je ovde psihoanalitička teorija prikladno političko oruđe koje demonstrira način kako je nesvesno patrijarhalnog društva strukturiralo formu filma.