Zapisi o kinematografu

„Te riječi su nešto više od dnevničkih zapisa iskusnog režisera. Te riječi su ožiljci, biljezi patnje, dragulji. U našoj noći (noći stvaranja koja mora nužno doći da bi se upalio ekran), one sjaje poput zvijezda, pokazujući nam jednostavni i mukotrpni put ka savršenstvu.“

Le Clézio

Robert Bresson (1901. – 1999.) primjenjuje naizgled jednostavan obrazac u svim svojim filmovima, svojevrsni ritual prijelaza svojih (anti)junaka iz zatočeništva u slobodu. Rancière za njegove minimalističke i asketske filmove kaže da su uvijek inscenacija neke zamke i hajke. Bressonovska alegorija bavi se religijskim, duhovnim i egzistencijalističkim temama: ljudi su rođeni grešni, njihov je put pun tegoba s iskušenjima na svakom uglu, no na kraju uspijevaju postići određeno iskupljenje ili stanje milosti. Zapisi o kinematografu destiliraju esenciju Bressonove teorije i prakse kao umjetnika i sineasta te donose pronicljive refleksije jednog maestra o njegovim tehnikama i umijećima te njihovim filozofskim i estetskim implikacijama. U okupljenim fragmentima, esejima i bilješkama raspravlja o temeljnim razlikama između kazališta i filma, raščlanjuje duboku gramatiku tišine, muzike i buke; te
afirmira mističnu moć slike da otključa put do ljudske duše. Knjiga Zapisi o kinematografu od neprocjenjive je važnosti za ljubitelje velikog redatelja ali i vrijedno i korisno štivo za sve studente filmske umjetnosti, te poput Rilkeovih Pisama mladom pjesniku izvor inspiracije za svakoga tko traga za britkošću i pronicljivošću imaginacije. Knjiga je popraćena uvodom kojije napisao jedan od najcjenjenijih suvremenih francuskih pisaca Jean-Marie Gustave Le Clézio.