Zgrad

Knjigom ZGRAD Milišić se potvrđuje kao pjesnik vrlo specifičnog poetskog mišljenja i naročite jezikotvorene moći, stvaralac od duha i mašte, rafinmana i artističke zrelosti. Ova knjiga stihova zato je ne samo njegov lični kreativni domet, već i jedno od onih djela naše savremene poezije kojima se predan čitalac može vratiti i po drugi ili tko zna koji put.

Stevan Tontić, Radio Sarajevo

Za Milišića uporaba kolokvijalnog jezika u pjesništvu znači nemogućnost korespondiranja, distancu i blagohotnost spram viđenog. Milišićeva je poezija osjetljiva i senzibilna, nerijetko ironična poradi pjesnikove otvorenosti i prijemčivosti. A ono prepoznatljivo i kolokvijalno je ona pjesnička membrana koja vibrira između neminovnog i osobnog, prepoznatljivog i neiskazanog, marginalnog i stvarnog.

Nada Pinterić, Republika

Milišić posvećuje veliku pažnju opisu pojavnog sveta, ali u njemu nema – i pored sve njegove tačnosti, uravnoteženosti i dorečenosti – ni traga od parnasovske nepristrasnosti, izdvojenosti i udaljenosti sa koje pesnik, mirno samosvestan, prikazuje pojave i predmete u dubini prostora i vremena.

Aleksandar Petrov, Politika

Milan Milišić rođen je 6. srpnja 1941. u dubrovniku. godine 1960. završava dubrovačku gimnaziju i upisuje Opću književnost s teorijom književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Diplomira 1967. i seli se u Englesku, gdje ostaje do 1970. Godine 1986. izvanredni je profesor na Katedri za engleski jezik i književnost na njujorškom sveučilištu (New York University, New York, Sad). Od 1987. radi kao dramaturg u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. Kao Fulbrightov stipendist 1990. boravi u Amherstu (University of Massachusetts at amherst), SAD. Poginuo je 5. listopada 1991. u svom stanu u Dubrovniku kao civilna žrtva napada JNA na Dubrovnik. Objavio je knjige: Volele su me dve sestre skupa (Beograd, 1970), prerađeno i dopunjeno izdanje Volile su me dvije sestre skupa (Sarajevo, 1989), Koga nema (Beograd, 1972), Živjela naša udovica (Čakovec, 1977), Zgrad (Beograd, 1977), Having a good time (Beograd, 1981), Mačka na smeću (Beograd, 1984), Tumaralo, pjesme za djecu, (Dubrovnik, 1985) i grafičko-pjesničku mapu s Lukšom Pekom Vrt bez dobi (Dubrovnik, 1986). Bavio se novinarstvom i prevođenjem, a s Mery Martin preveo je roman Hobit J. R. R. Tolkiena.